Nemir tvojih zjenica

Već godinama Tvoje su oči Nasukane na meni Tvoj pogled Poput tvrdoglave naplavine Zapinje U mojim valama Sve vode ovoga svijeta Ne mogu te otplaviti I ponekad Dok mirno ležim Osjećam po tijelu Nemir tvojih zjenica. (Iz knjige pjesama “Amor”)

Zato

Zašto? Jer još sam ti uvijek Najljepša Ujutro Kad se probudim Nepočešljana Neumivena U napola pokidanoj Košulji od snova Trpkih usana Maglenih očiju Lijenih misli Eto zato! (Iz knjige pjesama “Amor”)

Ljubavna

Voliš me Bez konca i kraja Bez predumišljaja, bez riječi I bez straha Neobjašnjivo Neopisivo S lakoćom I bez kajanja Bez pitanja i očekivanja Vrtoglavo Bez zastajkivanja Sa smiješkom onoga koji zna Da takva se ljubav Ne događa često Da svemir rijetko ovako glasno Sjedne na svoje mjesto. (Iz knjige pjesama “Amor”)