Ogledalce, ogledalce…
Što drugi zapravo misle o nama volimo čuti ako to ide nama u prilog i tada ćemo se brzo složiti, u protivnom baš i nismo spremni prihvatiti tu nezavisnu procjenu. A istina je da se naša slika o nama često ne podudara sa slikom koju drugi imaju o nama. Barem ne u cijelosti.
Volim kad govoriš
Volim kad govoriš Zvuk tvoga glasa Nosi mi utjehu Širi mi zjenice Otvara mi pluća Od njega Rastu mi ramena I ćutim se snažno Poput mladog drva Volim kad govoriš Riječi su ti melem Klize mi niz vrat Poput tople kiše Molim te Ne šuti Molim te ne idi Ostani Govori Govori što više. (Iz […]
Sreća u sjeni
Stojiš pored mene Prozračna i Svijetla Radosno treperiš K’o breza na vjetru Promatram te Žedno S kraja tvoje sjene Sretan Što je sjena Pala baš na mene. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Svjetionik
Cijeli si dan Gola Ležala na suncu Tvoje je tijelo Upilo Njegovu snagu U toploj mi noći Sjajiš Kao svjetionik Tvoje svjetlo Doziva me Radostan ga slijedim. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Svjetlo iz očiju tvojih
Kada bih mogao Uhvatiti Svjetlo iz očiju tvojih I odnijeti ga U pažljivo sklopljneim dlanovima Na najmračnije mjesto Na svijetu Ono bi Raspršilo Najdublju tamu Fotoni Iz tvojih očiju Ovaj bi potrebit svijet Učinili opet svijetlim Učinili Opet Vrijednim življenja. (Iz knjige pjesama “Amor”)
A možda je bio tek osmijeh tvoj
Možda je bio San To što me dovelo Tebi Možda je bio Znak s neba Možda tek usputan Trzaj sudbine Možda tri prstohvata Zvjezdane prašine I krilo šišmiša Ili materina molitva A možda je bio tek osmijeh tvoj Koji me podsjetio na lastavice. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Tko se boji žena u kratkim hlačicama?
Sreća moja pa živim tu gdje živim, i, unatoč nekim sve češćim pokušajima uvođenja strožih pravila ponašanja za žene, još uvijek nosim svoju bogatu kolekciju kratkih hlačica na plus trideset stupnjeva bez težih posljedica. I nosit ću ih tako dugo dok se moja guza bude u njima osjećala dobro. I to po mojoj, a ne nečijoj tuđoj procjeni.
Te tri slatke riječi
Kad vam ljudi prečesto govore „neću nikad više“ to nije zato što se doista žele promijeniti ili što im je žao jer su vas povrijedili, već zato što jako dobro znaju da im vi trebate, da ste vi dobri za njih, a ne oni za vas i da vas ne mogu pustiti samo tako jer – za kim će onda posegnuti u trenucima kad opet budu potrebiti?
Viša od najvišeg jablana
Pomakni taj sivi oblak Što visi tu gore Nad mojom glavom Nepomičan I izdahni toplinu A ja ću Udahnuti ljubav Od nje ću narasti Viša od najvišeg jablana I na sve ću oblake Gledati svisoka. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Bez okova i lanaca
Zadrži me Ako možeš Bez okova i lanaca Samo pogledom Samo Laganim pokretom ruke Osmijehom Bez naprezanja I dokazivanja Samo mislima Od kojih me prođu trnci Od kojih poželim Ostati Samo tako Bez okova i lanaca Pored tebe Zauvijek Zastati. (Iz knjige pjesama “Amor”)
