Eto nas opet! Božić je iza nas, nismo još pošteno izbacili prvu grupu toksina iz prenapaćenih tijela, a već se dovlače nove količine hrane i ubacuju novi toksini, jer sve mora biti onako kako mora biti, sve se nešto mora i treba i narod je već tjednima na pojačanim dozama adrenalina koji ključa i ispušta tople pare u zrak pa za snijeg postoje zbilja jako male šanse. Ako i padne, otopit će se odmah od vreline te silne sreće i radosti o kojoj tako detaljno i istinito svjedoče sve društvene mreže.
No, hranu i adrenalin na stranu, ovo je doba godine kad treba donijeti i neke ozbiljne odluke. I to se treba i mora. Podvlači se crta, polažu računi, radi bilanca, analiziramo i sintetiziramo i onda ono najsvečanije – dajemo si obećanja za slijedeću godinu, donosimo odluke koje će nas promijeniti i veselimo se nekom novom životu koji nas čeka čim otkuca ponoć i mi krenemo u realizaciju obećanja danih prije svega samima sebi.
Prilika za samokažnjavanje zbog toga što između Nove godine i korizme nismo učinili baš ništa pružit će nam se baš u korizmi kad ćemo se u ime pokore odreći svega i svačega, željno iščekujući da završi tih četerdeset dana kako bi sve to napokon nadoknadili u duplim dozama. Malo ćemo se oporavljati, a onda se žurno i u šestoj brzini ubaciti u pripreme za ljeto koje mora biti ludo i nezaboravno. U skladu s novim trendovima i tu se izrađuje polugodišnja bilanca i donose nekakve praznične odluke. Nakon ljeta, iscrpljeni, imamo otprilike dva mjeseca duševnog mira, jer cijeli cirkus kreće ponovno odmah nakon 01.11., netom što se pomolimo za duše onih koji više nisu s nama.
Pa jeste li već donijeli svoje novogodišnje odluke? Ako još niste, možda je za zdravlje vaše duše najbolje da ove godine to preskočite. Pa da ne završi sve onako kako je često znala reći moja pokojna baka – obećanje, obećanje, ludom radovanje…
Umjesto svečarskog donošenja odluka koje ćete realizirati možda nekad u 2017. učinite nešto odmah sad i tako sutra i prekosutra i svaki dan u 2017.
Ma daj sad odmah nazovi tu teretanu u koju toliko dugo želiš krenuti, ugasi tu f*****g cigaretu sad odmah i nemoj više nikad upaliti slijedeću, ajde počni više učiti taj jezik odmah, sad (no dobro, može i sutra, ipak je već pola osam navečer)! Otiđi više u tu knjižnicu i počni odmah čitati više. Nećeš nikada krenuti na tu salsu ako ćeš samo pričati o tome – digni slušalicu, sad, odmah i upiši se više na taj tečaj. Sad! Odmah! Ne treba ti svečarsko donošenje odluka koje ćeš pisati u posebnu, skupu Moleskine bilježnicu, ne trebati ti poseban datum u godini i indijanski rituali. Želiš više vremena provoditi s prijateljima – nije li već sutra prilika za kavu? Želiš češće zvati mamu, tatu, djeda, baku, prijatelje? Ma digni odmah tu slušalicu, okreni više taj broj!
Nemoj obećavati, neispunjena obećanja bole tebe i druge; umjesto toga odmah poduzmi nešto i nema veze ako je to sitnica. Ne moraš nužno vratiti snijeg na Kilimanjaro.
Zato vam svima želim da u 2017. budete više od djela, a manje od riječi – i prema sebi i prema drugima. U to ime ja sad odmah idem rezervirati karte za kazalište. Da, da, svake si godine obećajem da ću ići više u kazalište koje obožavam. Obećanje, obećanje, ludom radovanje….Živjeli!
