U tišini
Jedno pored drugog Hodamo U tišini Tiha Zimska večer Ulice su prazne S rukama U džepovima Svatko prebire Svoje misli Kad potrošimo Korake Ući ćemo Na ista vrata Jedno pored drugog U tišini. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Dat ću ti se u pjesmi
Dat ću ti se u pjesmi Pratit ću te putem Stihovima ću nježno Obujmit ti ramena Bit ću ti u dahu I u riječi svakoj U pjesmi ću svojoj Voljeti te strasno A kad odem tiho Tiho Ispod glasa Još ćeš dugo Pamtiti me Glasno Glasno Glasno. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Reci nešto
Reci nešto Zar ne vidiš Da mi kliziš kroz prste A ja ih više Ne stišćem svom snagom Kao nekad Reci nešto Zar ne vidiš Da na tvoju šutnju Legla je moja Jednako teška Reci nešto Jer Ako ne kažeš Raširit ću prste I pustit ću Da se raspršimo U tišini. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Dan boje pepela
Začahurena U ustajalom danu Boje pepela Čekam Rasvjetljavanje Probijam se Kroz zatamnjenja Sitnim snagama Moje razbucane duše Čekam rasvjetljavanje Ono dolazi Ili sa Suncem Ili s tobom Svejedno Samo neka se raspukne Napokon Ovaj ustajali dan Boje pepela (Iz knjige pjesama “Amor”)
Ostavi svjetlo
Doći ću opet Na vrata tvoja Ostavi svjetlo neka gori Pripremi jastuk I nešto voća Šalicu toploga mlijeka Doći ću opet Kad se umorim Ne zatvaraj vrata Sam pritvori. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Tvoja šutnja
Sve što si odšutio Ja sam čula Tvoje su misli Glasnije od tvojih riječi Ne znaš Da tvoja šutnja Na mene liježe Teška Poput mlinskog kamena. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Pokušaji i pogreške
Ne idi Samo tako Bit će nam oboma žao Sve o meni si znao I ja sve o tebi Zar ne dugujemo sebi Još malo te mlake sreće? Vrati se korak natrag A ja ću korak naprijed Pa ako nam opet ne krene Ja pustit ću tebe A ti zaboravi mene. (Iz knjige pjesama “Amor”) […]
Znaš li?
Znaš li da te volim? Sa stijena Jato galebova glasno se Srušilo u more. Lepet njihovih krila Prenuo me iz sna I prva je misao mi bila Volim te, volim, Volim. (Iz knjige pjesama “Amor”)
A gdje će duša?
On mirno stoji na ulici sa svom svojom imovinom i svira u svoju frulu. Svira veselo i lijepo, kao da ptica cvrkuće, ništa grandiozno, ali uredno, pokušava zaraditi za ručak. Tu učini grešku, malo se zanio, pokrenuo i dotapkao bliže jednoj od trgovina u blizini.
Samo su ljudi
I dok treba razumjeti da čovjek, iz kojeg već razloga, stane iza nekoga, unatoč tome što je nešto skrivio, ne treba razumjeti želju i inzistiranje da se za tu osobu primjene posebna pravila.
Jer tko je taj koji će odlučiti tko može, a tko ne može imati poseban tretman? Tko će odlučiti tko mora biti čovjek, a tko su „samo ljudi“?
