Djeca govore šutnjom
Ona su nečujna, pate u tišini, ne vrište po društvenim mrežama kako im je teško, samo zatvaraju vrata za sobom, a odrasli su sretni što ih manje čuju.
Jer nama su djeca dobra dok su mirna i šute. To nas ne zabrinjava.
Zabrinjava nas kad skaču, vrište, galame, dosađuju – ono što bi sretna i zadovoljna djeca i trebala raditi.
Čekat ću te
Čekat ću te Koliko treba Čak i kad Nada me prezre I kad svemir Podsmijehom me nagradi I neću slušati Putnike namjernike Kovčega savjeta punih Samo ću čekati Ja Postojan vojnik Na straži svojeg života Ako i ne dođeš Ta dovraga sve! Ti nisi samo još jedna S mirom u duši Reći ću svakom Ti […]
Kao da me poznaješ
Misliš Da o meni sve znaš A ono što si dodirnuo Samo je površina Ljupko tijelo Koje se daje Ovisno o prilici Misliš da znaš sve o meni A ne znaš Koje su boje moje oči Kuneš se Da su smeđe Jer ne vidiš Da je to Boja meda tamnog kestena. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Ne želim te povrijediti
Razmišljaš o meni Kao o čudnoj ptici Zapanjuje te Raspon mojih krila Šarena sam igračka Svjetlucavi predmet Novi fokus Tvojih upornih nastojanja Odigravam igru Preuzimam vodstvo Vješto izbjegavam zamke Ostavljam znakove Pazim na razmak U ovoj igri Niti želim izgubiti Niti pobijediti I iako na kraju Bit će tako Ne želim te povrijediti. (Iz knjige […]
Kritički osvrt
Sve nam je zapelo U grlu Na pola puta I ljubav I snovi I htijenja i nastojanja Napola smo završen Započet čin U nedoumici Tražimo li Svoj početak Ili kraj? Naizmjenično Zatvaramo I otvaramo oči Rastvaramo se U ispitivačkim pogledima Pitamo se Tko će spustiti zastor? (Iz knjige pjesama “Amor”)
Prekasno
Na lice ti je pala sjena Teška Siva Što si mi htio reći? Ono u tvojim očima Kakve su bile riječi? Ništa. U prazan je prostor Kapnula Tek krupna kap tišine Glasno. Tek jutrima poslije Tiho si Šapnuo moje ime Prekasno. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Nemir tvojih zjenica
Već godinama Tvoje su oči Nasukane na meni Tvoj pogled Poput tvrdoglave naplavine Zapinje U mojim valama Sve vode ovoga svijeta Ne mogu te otplaviti I ponekad Dok mirno ležim Osjećam po tijelu Nemir tvojih zjenica. (Iz knjige pjesama “Amor”)
Zato
Zašto? Jer još sam ti uvijek Najljepša Ujutro Kad se probudim Nepočešljana Neumivena U napola pokidanoj Košulji od snova Trpkih usana Maglenih očiju Lijenih misli Eto zato! (Iz knjige pjesama “Amor”)
Ljubavna
Voliš me Bez konca i kraja Bez predumišljaja, bez riječi I bez straha Neobjašnjivo Neopisivo S lakoćom I bez kajanja Bez pitanja i očekivanja Vrtoglavo Bez zastajkivanja Sa smiješkom onoga koji zna Da takva se ljubav Ne događa često Da svemir rijetko ovako glasno Sjedne na svoje mjesto. (Iz knjige pjesama “Amor”)
