Ogledalce, ogledalce…

Što drugi zapravo misle o nama volimo čuti ako to ide nama u prilog i tada ćemo se brzo složiti, u protivnom baš i nismo spremni prihvatiti tu nezavisnu procjenu. A istina je da se naša slika o nama često ne podudara sa slikom koju drugi imaju o nama. Barem ne u cijelosti.

Tko se boji žena u kratkim hlačicama?

Sreća moja pa živim tu gdje živim, i, unatoč nekim sve češćim pokušajima uvođenja strožih pravila ponašanja za žene, još uvijek nosim svoju bogatu kolekciju kratkih hlačica na plus trideset stupnjeva bez težih posljedica. I nosit ću ih tako dugo dok se moja guza bude u njima osjećala dobro. I to po mojoj, a ne nečijoj tuđoj procjeni.

Te tri slatke riječi

Kad vam ljudi prečesto govore „neću nikad više“ to nije zato što se doista žele promijeniti ili što im je žao jer su vas povrijedili, već zato što jako dobro znaju da im vi trebate, da ste vi dobri za njih, a ne oni za vas i da vas ne mogu pustiti samo tako jer  – za kim će onda posegnuti u trenucima kad opet budu potrebiti?

A gdje će duša?

On mirno stoji na ulici sa svom svojom imovinom i svira u svoju frulu. Svira veselo i lijepo, kao da ptica cvrkuće, ništa grandiozno, ali uredno, pokušava zaraditi za ručak. Tu učini grešku, malo se zanio, pokrenuo i dotapkao bliže jednoj od trgovina u blizini.

Samo su ljudi

I dok treba razumjeti da čovjek, iz kojeg već razloga, stane iza nekoga, unatoč tome što je nešto skrivio, ne treba razumjeti želju i inzistiranje da se za tu osobu primjene posebna pravila.
Jer tko je taj koji će odlučiti tko može, a tko ne može imati poseban tretman? Tko će odlučiti tko mora biti čovjek, a tko su „samo ljudi“?

Djeca govore šutnjom

Ona su nečujna, pate u tišini, ne vrište po društvenim mrežama kako im je teško, samo zatvaraju vrata za sobom, a odrasli su sretni što ih manje čuju.
Jer nama su djeca dobra dok su mirna i šute. To nas ne zabrinjava.
Zabrinjava nas kad skaču, vrište, galame, dosađuju – ono što bi sretna i zadovoljna djeca i trebala raditi.

Žuto Valentinovo ili ljubav je žute boje

Kad sam bila jako mala, živjela sam na selu i moja mi je baka govorila da se na Valentinovo “tičeki ženiju”, da se žene ptičice. Poslala bi me na brijeg iznad našeg sela da vidim cvjeta li drijenak, jer ako cvijeta, velika je mogućnost da u njegovoj sjeni ulovim pravu pravcatu ptičju svadbu.

Obećanje, obećanje, ludom radovanje

Pa jeste li već donijeli svoje novogodišnje odluke? Ako još niste, možda je za zdravlje vaše duše najbolje da ove godine to preskočite. Pa da ne završi sve onako kako je često znala reći moja pokojna baka – obećanje, obećanje, ludom radovanje…

Ja sanjam bijeli Božić

Tišina. To je uvijek bio osjećaj koji sam vezala uz Božić. Snijeg bi prigušio sve zvukove i jedina buka bila je lupanje nogama ispred kućnih vrata kako bi se očistio snijeg sa čizama, a i to je bilo prigušeno i nekako svečano. Božić je dolazio u čistoći, bijelini i tišini kakve danas više nema.